Poslovni analitičari koji izučavaju automobilsku industriju slažu se u dvije stvari. Za nekoliko će desetljeća većina novih auta biti samovozeći, ali također, malo će tko imati osobni automobil u vlasništvu.
Pretpostavlja se da će vlastiti auto, barem kad su razvijene države u pitanju, imati samo entuzijasti, odnosno zaljubljenici i hobisti. Sličnu paralelu možemo povući s vlasništvom konja.
Ranije se ova plemenita životinja koristila za prijevoz i bila je dostupna svim slojevima društva, a danas je riječ o ekskluzivnom i skupom hobiju, koji malo tko može priuštiti.
Vratimo li se u domenu automobila, transport se transformira u uslugu. Kombinacijom samovozećih auta i sustava za organizaciju prijevoza (primjerice Uber) moguće je angažirati automobil samo onda kada je stvarno potreban.
Racionalno gledajući, ima smisla. Čemu koristiti vlastiti automobil za odlazak na posao ili s posla, kad taj isti auto u prosječnom danu možda 23 sata stoji nekorišten na parkiralištu kuće ili posla.
Problem je kulturološke prirode, riječ je o navikama i usađenim obrascima. Vlasništvo nad automobilom još uvijek je statusni simbol. Ljudi žele imati svoje vozilo, žele biti u potpunosti autonomni kada je u pitanju sloboda kretanja i raspoloživost tim resursom. Većini ljudi još je teško zamisliti takav scenarij.
Ali razvojem samovozećih automobila i raspoloživošću uslužnih sustava za njihovo iznajmljivanje, vlasništvo nad automobilom postat će neisplativo. Ovu je računicu lako provesti.
Zbrojite li cijenu koju treba platiti za automobil, pridodate li troškove goriva, održavanja, registracije i osiguranja, odnosno godišnje amortizacije, dolazite do značajne sume koja ostaje na raspolaganju za plaćanje usluge mobilnosti, kroz mrežu samovozećih uslužnih vozila.
Pritom nemate problema oko registracije, servisa, točenja goriva, osiguranja…, o svemu tome brine se netko drugi. Zbog velike eksploatacije automobili prelaze veliki broj kilometara, tako da su na raspolaganju modeli koji nisu stari, koji su pouzdani i koji vas neće ostaviti na cesti.
Za one koji žive u urbanim aglomeracijama možda je posebno zanimljivo i to da napokon nema potreba za beskonačnim traženjem parkirališnih mjesta ili plaćanjima garaža.
Suvremene ICT tehnologije omogućavaju da automobil rezervirate na točno određeno vrijeme na odgovarajućoj lokaciji, što je komfor koji si s klasičnim automobilom rijetko kada možete priuštiti.
Proizvođači automobila ulažu milijarde eura u kupovinu tvrtki koje se bave razvojem platformi za dijeljenje automobila, žele ući u tu domenu, jer su svjesni da će od prodaje automobila zaraditi manje nego od njihove eksploatacije.
To je tipična ‘win-win’ situacija, a veći intenzitet korištenja, bez svakodnevnih pauza, povećat će kilometarsku istrajnost auta.
Appleov projekt titan razvija samovozeće vozilo koje će stići 2020., ali ne za prodaju nego za najam tvrtkama poput Ubera.
Ford Car Sharing: Detroitski pilot projekt uključuje mogućnost najma vozila za do šest osoba. Tih šest osoba ima jedno vozilo na raspolaganju, a korisnici putem aplikacije rezerviraju vrijeme u kojem ga mogu koristiti. Za održavanje i servis brine se Ford, a korisnici plaćaju vrijeme korištenja.
86% vlasnika očekuje da se u sljedećih deset godina ništa bitno neće promijeniti te da će i dalje biti vlasnici vlastitog automobila. No, takve su se prognoze često pokazale pogrešnim.
Stratezi predviđaju da će mlađe osobe puno više od starijih korisnika koristiti uslugu dijeljenja automobila i mobilnost, ali puno ovisi o iskustvima, koja mogu sve promijeniti.
Ispitanici žele da se automobil prilagodi njima, a ne oni autu, tako da ne žele čuti ništa o servisima, održavanju ili odlascima na registraciju. Sve će biti u financijskom planu.
Usluga dijeljenja automobila u velikom je poslovnom usponu, raste dvoznamenkasto svake godine, a očekuje se da će do 2030. doseći vrijednost od pet milijardi eura godišnje.
IBM je proveo globalno istraživanje na 16.000 ispitanika u razvijenim državama svijeta. Korisnici su pokazali veliku zainteresiranost za novi koncept, pri čemu ih je najviše impresionirala činjenica da ne moraju brinuti o održavanju vozila.
Međutim, većina ispitanika (56%) još se uvijek ne želi odreći vlasništva nad automobilom, a njih 44% smatra da im je prihvatljiva opcija najma po potrebi.
Manji broj korisnika spreman je svoj automobil uz naknadu ustupiti nepoznatim osobama, a 44 posto bih odmah pristalo da ih vozi automobil bez vozača.