Čuvaj se, čuvat ću te, poznati je citat navodne Božje izjave, koji se, itekako, može i treba primijeniti u prometu. Posebno se to odnosi na pješake, čija stradavanja kao da izmiču kontroli i pretvaraju Hrvatsku u ‘crnu rupu’ cestovnog prometa Europske unije.
Pješaci su najugroženija, time i privilegirana skupina u prometu. Stoga vozači trebaju znati i svakodnevno voditi računa da odgovornosti nisu amnestirani ni ako nalete na pijanu osobu koja prelazi 3-tračnu gradsku prometnicu izvan pješačkog prijelaza, ako neoprezno hoda kolnikom, čak i ako leži na asfaltu.
To je definirano i propisano čl. 51. st. 1. Zakona o sigurnosti prometa na cestama, koji je u većini uređenih zemalja temelj prometne sigurnosti i kulture:
Vozač je dužan brzinu kretanja vozila prilagoditi osobinama i stanju ceste, vidljivosti, preglednosti, atmosferskim prilikama, stanju vozila i tereta te gustoći prometa tako da vozilo može pravodobno zaustaviti pred svakom zaprekom koju, u konkretnim uvjetima, može predvidjeti…
Dvije aktualne prometne tragedija, posebice ona u kojoj je 23. listopada u Splitu, sumanutom vožnjom u teško alkoholiziranom stanju, 38-godišnjakinja Audijem masakrirala 19-godišnjakinju na pješačkom prijelazu i pobjegla s mjesta nesreće te ranojutrošnja, u kojoj je 51-godišnjak, u Međimurju, kombijem pokosio mlade roditelje četvero djece, pokazuju kako treba učinkovitije nadzirati vozače u poštivanju temeljnih prometnih propisa, a posebice u nužnoj pozornosti prema pješacima.
Teška kršenja prometnih propisa, posebice prebrzu vožnju, prolazak kroz crveno svjetlo, nezaustavljanje na pješačkom prijelazu, alkoholiziranost… treba najstrože i učinkovito kažnjavati. Ti nas nekontrolirani, često brutalni prekršaji obvezuju da se oštrije postavimo prema najtežim prekršiteljima i trajno ih isključimo iz prometa. Stoga bi, čim prije, trebalo uvesti kategoriju od 12 kaznenih bodova za izravno ugrožavanje života, što bi značilo trenutačno, izravno poništenje vozačke dozvole. Takvima ne treba dati ‘drugu šansu’.
Treba se usredotočiti i na ponašanje pješaka u prometu. Oni su najugroženija, nezaštićena skupina (vozača i putnike u vozilima štite struktura karoserije, deformacijske zone, sigurnosni pojasevi, zračni jastuci…), stoga i privilegirana. No, zbog toga, čak i kad su u potpunoj, višestrukoj prednosti, kad prelaze pješački prijelaz na zeleno, dužni su čuvati svoj život i provjeriti stanje na prometnici prije nego zakorače na pješački prijelaz, odnosno kolnik.
Također, ne smiju zloupotrebljavati privilegiranost u prometu, niti, u prometnom okruženju, bilo kako, koristiti ‘pametni telefon’. Dakle kad na pješačkom prijelazu, dok mu je zeleno svjetlo na semaforu, vidite pješaka koji telefonira ili, što je znatno gore, piše poruke, surfa…, a što je česta pojava, znajte da su u opasnom prekršaju. Krajnje je vrijeme da policija to počne kontrolirati i kažnjavati, jer je to najučinkovitiji način da se i pješaci discipliniraju te počnu odgovornije ponašati u prometu.
No, stalno treba naglašavati, posebice djeci, da prije nego zakorače na pješački prijelaz, čak i ako im je zeleno svjetlo na semaforu, provjere je li ‘sve čisto’, odnosno nailazi li neodgovorni vozač koji se očito ne namjerava zaustaviti! Posebno su opasne, pogibeljne situacije kad je pješački prijelaz preko dvije prometne trake u jednom smjeru.
Vrlo je opasno kad se vozač u desnoj prometnoj traci zaustavi pješaku, pa ga na lijevoj ‘pokupi’ vozilo koje se ne zaustavi. U hrvatsku je prometnu povijest upisana pogibija 29-godišnje Puljanke Jasmine Ćelice, koja je 16. lipnja 2007., po tom konceptu, stradala na križanju zagrebačke Zvonimirove i Šulekove.
Na nju je moćnim Jeepom naletio pripadnik ‘zlatne mladeži, s bogatom poviješću teških prometnih prekršaja, koji potom nije završio ni dana u zatvoru, nije platio ni kune kazne, čak mu nije ni oduzeta dozvola, odnosno, ni kratkotrajno nije isključen iz prometa! To je jedna od najvećih, povijesnih sramota hrvatskog pravosuđa, a i prometa. Njen je otac potom, kako bi doprinio da se takve situacije ne ponavljaju, osnovao ‘Udrugu obitelji osoba poginulih u prometu’ te počeo javno djelovati.
Dakle, zaštita pješaka je nacionalni prometni prioritet, treba oštrije kažnjavati najteže prekršitelje i isključivati ih iz prometa. Ali, i pješaci trebaju naučiti dvije bitne stvari: ne koristite ‘pametne telefone’ u prometnom okruženju, a na pješački prijelaz i asfalt zakoračite tek kad se uvjerite da je prometno potpuno sigurno!