Šokantno, svaki treći uvezeni rabljeni auto nema sve zračne jastuke!

Ako želite kupiti novi automobil, a ne voziti se u ‘lijesu na kotačima’, koji usto spašava živote ostalih sudionika u prometu,  sam koči ako istrči dijete pred kotače ili vam netko oduzme prednost, alarmira i koči ako auto počne napuštati raku (zbog korištenja smartphonea, sna, bolesti…), država traži da platite ‘boga i vraga’, penalizira vas kroz sljedeća četiri poreza, školskom primjeru ‘lose-lose’ (obostrano gubitničke strategije), specificirano niže…

Poput prohibicije koja je od 1919. od 1932. u SAD-u bila generator bujanja mafije, ovo je ‘dar s neba’ za svojevrsnu automobilsku mafiju koja se okrenula uvozu rabljenih automobila iz zapadnih zemalja EU-a. A prevare su  po više osnova. Prva je da se vraća kilometraža, a druga da se prodaju popravljeni automobili, prethodno otpisani po kriteriju ‘totalne štete’. A to je u pravilu uvijek kad se otvore zračni jastuci i zračne zavjese.

I tu je bit muljaže na štetu kupca. Naime, da bi zarada bila što veća, troškovi popravka moraju biti što niži. Zračni jastuci su za jednokratnu upotrebu i pri popravku teško oštećenog automobila treba ubraditi originalne (tu, iz sigurnosnih razloga) ne postoje zamjenski, vrijedni, u kompletu, i više od oko 2000 eura, a kod premium vozila i više od 3000 eura. Već smo naglašavali kako svaki treći rabljeni auto nema zračne jastuke, no po novim saznanjima to moglo biti i učestalije.

Naime, dešava se i da se prije izvoza ili prodaje rabljenih vozila koja nisu imala sudar vade ispravni zračni jastuci te ugrađuju otpornici ili na drugi način vara upravljački modul. Potom se ti vrijedni dijelovi prodaju na ‘crnom’ tržištu. Takva je prevara česta sa suvozačevim zračnim jastucima, a pogotovo s bočnim zračnim zavjesama.

Automobil je opremljen dijagnostičkim sustavom te se preko SRS (Supplementary Restraint System) priključka može provjeriti jesu li ugrađeni zračni jastuci. No, kao što se elektronički modul automobila može zavarati umetanjem lažne utičnice sigurnosnog pojasa, radi isključenja upozoravajućeg signala, tako se umjesto zračnih jastuka ugrađuju otpornici, a sve se potom pokriva novim oblogama i lajsnama, koje se usto dodatno lijepe super-ljepilom da im možemo skinuti.

Bez rastavljanja vozila, a to prodavači u pravilu ne dozvoljavaju, kupac ne može provjeriti kupuje li ‘mačka u vreći’, odnosno da u sudaru neće moći računati na pomoć zračnih jastuka. Prodavači, usto, lukavo u kupoprodajni ugovor umeću ‘viđeno-kupljeno’. Na našem tehničkom pregledu, kao i ostalim zemljama EU-a, koja se suočavaju s istim problemom, koji nije sustavno riješen, provjerava se samo SRS signal (koji se lako može zavarati), a nije predviđeno rastavljanje da se vidi jesu li zračni jastuci zbilja ugrađeni.

Problem bi se mogao jedino riješiti ako bi se na razini EU-a uveo ‘Registar oštećenih vozila’, u kojem bi bile VIN oznake (kolokvijalno ‘brojevi šasija’) svih vozila kojima se pri sudaru otvorio barem jedan zračni jastuk. Za takva bi vozila trebao biti propisan posebni postupak tehničkog pregleda, uz nužna rastavljanja.

Dio problema mogao bi se riješiti ako bi se u postupku uvoza (unosa) evidentirala oštećena vozila te njihove VIN oznake dostavljale Centru za vozila Hrvatske. No, to ne bi riješilo problem brojnih vozila, koja stižu vizualno besprijekorno, ali fušerski popravljena u inozemstvu iz bivših zemalja Istočnog bloka, gdje su troškovi popravka znatno niži.

Kako bi se riješio problem, nužan je sklop mjera:

1. Za nova vozila s pet zvjezdica za sigurnost treba za 50 posto smanjiti trošarinu (PPMV), a ako imaju i sustave za upozorenje napuštanja trake te autonomnog kočenja, potpuno.

2. Pri kupnji rabljenog automobila, pogotovo premium uvezenog iz inozemstva, treba unaprijed računati na muljažu s kilometražom i zatajenim karambolom, riješenim vizualno dobrim, a nestručnim i nečasnim popravkom te u postupak kupnje ići sa stručnom osobom, odnosno automobil provjeriti u ovlaštenom, odnosno kvalitetnom servisu.

3. U kupoprodajnom ugovoru kupcu odgovara navesti kako prodavač jamči da automobil nije imao teži sudar te da se prodaje sa svim tvornički predviđenim dijelovima i sklopovima. No, s ovom stavkom može biti problema, jer otvara mogućnost da časni prodavači naknadno budu izmanipulirani i ucijenjeni od nečasnih kupaca, koji mogu za posljedice naknadnog sudara teretiti prodavača.

4. Ako se imalo sumnja u prevaru, odmah, po mogućnosti isti dan nakon kupnje rabljenog vozila treba provesti postupak kontroliranog skidanja/rastavljanja potrebnih dijelova (što prodavači ne dozvoljavaju) u ovlaštenom servisu (što je najsigurnije, ali i najskuplje) ili drugom legalnom servisu. U slučaju utvrđivanja prevare treba odmah od prodavača tražiti raskid ugovora uz povrat novca, ili isplatu umanjenja vrijednosti. Ako prodavač na to ne pristane, što mu treba odmah najaviti, treba otići na policiju, nakon čijeg zapisnika i postupka slijedi pravni postupak.

5. Carinske službe, pri postupku uvoza (unosa) oštećenih vozila trebaju evidentirati i poslati VIN oznake u Centar za vozila Hrvatske, koji ih pri tehničkom pregledu treba posebno prevladavati.

6. Ministarstva prometa i pravosuđa te CVH i HAK trebaju lobirati pri nadležnim tijelima Europske unije uvoženje ‘Registra oštećenih vozila’, jer su navedene teške manipulacije već globalno prepoznate kao velik problem.